Danas smo raspoloženi za mali sat povijesti. Malo
smo istraživali o stanju mlina i mlinarstva na ovom području i došli do
zaključka kako ova tema nije jako zastupljena i postoji jako malo podataka.
Najbolje stručne radove na temu mlinarstva Podavine objavili su dr. Leander
Brozović, Prof. dr. Mira Kolar Dimitrijević, Pof. dr. Hrvoje Petrić. U nastavku
možete pročitati kolumnu Prof. dr. Hrvoja Petrić na temu koprivničkog
mlinarstva koju je pisao za portal koprivnica.net.:
Još od srednjovjekovlja Koprivnica je imala
relativno razvijeno mlinarstvo. Ono je bilo najrazvijenije na Koprivničkoj
rijeci odnosno potoku Koprivnica. Koprivnički mlinovi se spominju na više
mjesta u koprivničkim gradskim zapisnicima kao primjerice 1678. godine i
kasnije.
Mlinarstvo je svoj puni
razvoj ostvarilo tek od 18. stoljeća te je u drugoj polovici 19. stoljeća
dobilo manufakturne oblike. Iz 1766. godine imamo spis u kojem se spominje
mlinarstvo u gradu, a 1775. godine Varaždinsko vojno zapovjedništvo iz
Bjelovara opomenulo je Gradski magistrat da se pridržava u vezi Stojanova mlina
odredbi Hrvatskog kraljevskog vijeća. Također se spominje kao vlasnik jednog
koprivničkog mlina Ivan Simanović 1790. godine, a 1805. godine spominje se
navala vode na mlin nasljednika Komisaja, koji je tom prigodom bio oštećen, a
zbog navale vode bile su ugrožene livade građana i stanovnika okolice. Gradski
magistrat je posjedovao posebni gradski mlin na potoku Koprivnici, kojeg je
davao u zakup. U popisu poreznih obveznika spominje se 1846. godine pet mlinara
u gradu: Aleksije Ivčić iz Ulice Ciglenice te Juraj Cmrk, Ludovik Šiketanec,
Leopold Moellinger i Pavao Dobrović iz Špoljarske ulice, a u dokumentima ih se
spominje još dvadesetak.
U razvoju koprivničkog mlinarstva značajne promjene
zbile su se polovicom 19. stoljeća, kada 1847. godine jedan od mlinova na
potoku Koprivnici kupuju Ivan Đurkan i žena mu Rozalija Sinjerec iz Legrada, te Mihael Lesjak i žena mu
Ana Kanoti iz Koprivnice. Oni su za mlin i "zemlju pri mlinu i na
Cinderijanskom" platili 1100 forinti.
Poduzetnik Ivan Đurkan odmah je započeo sa
značajnom nadogradnjom postojećih mlinskih zgrada, a uskoro se odlučuje vodeni
pogon nadopuniti parnim. To je bilo 1858. godine. Taj je mlin svakako jedan od
najstarijih parnih mlinova na području sjeverne Hrvatske, jer je varaždinski
osnovan tek dvije godine kasnije. Važnost otvaranja koprivničkog paromlina
zabilježile su i zagrebačke "Narodne novine", a novi paromlin je bio
rezultat unapređenja ratarske proizvodnje u Podravini u to doba, a njegovo
osnivanje imalo je značajan utjecaj na jačanje gradskih centralnih funkcija
Koprivnice. Uz to valja spomenuti i činjenicu da je ovo najstarija primjena
parnog stroja na širem prostoru sjeverozapadne Hrvatske. Time je prva
industrijska revolucija na velika vrata ušla preko Koprivnice na širi prostor.
Preuzeto sa:
Nema komentara:
Objavi komentar