KUKURUZ
 

Kukuruz je jedina žitarica kojoj znanonost do danas nije otkrila praroditelja u njegovu prirodnom, divljem obliku. Klipovi kukuruza u obliku kakav i danas poznajemo, pronađeni su u meksičkim pećinama iz vremena 4500 godina pr.n.e., a to znači da je već tada uzgajan kao kulturna biljka te da evolucija i tzv. domestikacija sežu u još dalju prošlost. Pradomovina kukuruza je američki kontinent. Prastanovnici Amerike uzgajali su gotovo sve današnje oblike i tipove kukuruza.

Protekle su tisuće godina dok kukuruz nije stigao u Europu. Pretpostavlja se da je Kolumbo još sa svog prvog putovanja (1492) donio sjemenke kukuruza, ali je trebalo još stotinjak godina da ova “rijetka biljka iz Novog svijeta“ udomaći i počne šire uzgajati.

Kukuruz je, u svakom slučaju, relativno kasno krenuo na svjetski pohod iz svoje pradomovine, ali ga to nije spriječilo da za kratko vrijeme osvoji svijet i da po zasijanim površinama postane, poslije pšenice, druga najproširenija žitarica u svijetu. Zahvaljujući visokim prinosima po ukupnoj proizvodnji stoji na prvom mjestu. No, to ne znači da i u prehrani stanovništva zauzima isto mjesto. Pšenica i riža ga daleko nadmašuju zbog svojih poznatih prehrambenih i kulinarskih prednosti, a i zbog toga što je kukuruz važna industrijska sirovina i stočna hrana.

U industrijski razvijenim zemljma s visokim standardom danas se kukuruz gotovo i ne smatra živežnom namirnicom za ljudsku prehranu. Moderna tehnologija stvorila je od kukuruza gotove ili polugotove namirnice (instant brašno, krupica, pahuljice, klice, mlado zrnje u limenkama) koje ga svrstavaju u gurmanske specijalitete, ali se u prirodnom obliku rijetko koristi. U nas se poslijednjih godina mnogo proizvode i troše pahuljice od kukuruznog zrna (corn flakes) kao vrlo zdrava i praktična namirnica.

Nema komentara:

Objavi komentar