LETAK IZ 2013. GODINE

Nadamo se da ste u ovim blagdanima uživali, opustili se, dobro odmorili, napunili baterije, ali 
i uživali, no najviše od svega, nadamo se da ste se dobro zabavili i bili okruženi svojim 
nadražima u toploj obiteljskoj atmosferi okupljeni oko blagdanskog stola.

Stara je godina iza nas, a nova je prepuna novih odluka, novih izazova, puno rada i kod nas 
želje za zadovoljnim mušterijama.
Zanima nas
kako Vam se sviđaju letci koje smo osmislili u listopadu 2013. godine. Autor ovog loga je 
talentirani mladi dizajner iz Drnja, Leon Ivanic. 

  Grafički dizajnirao: Ivanic L.

SIJANJE PŠENICE

Pšenica za Sv. Luciju

Danas je sveta Lucija i kod nas je običaj sijanja pšenice. Ona simbolizira plodnu nadolazeću godinu, dobru ljetinu i novi život. Prema gustoći i kvaliteti božićne pšenice predviđalo se kakav će biti urod u novoj godini. Običaj sijanja božićne pšenice k nama je stigao tek u 19. stoljeću, a od europskih ga zemalja njeguju još samo Portugal i Italija i to samo južna.

Postupak sijanja božićne pšenice vrlo je lagan, a najvažnije je to što će nas svakodnevno zalijevanje pšenice podsjetit da je Božić sve bliže pa ćete uživati u iščekivanju našeg najljepšeg blagdana!

Evo nekoliko savjeta uz pomoć kojih će vaša božićna pšenica biti lijepa, bogata i gusta:

Prije sijanja, pšenicu je dobro namočiti u mlakoj vodi te je ostaviti preko noći kako bi odstajala. Nakon toga, najbolje ju je osušiti na papirnatoj salveti, zatim posijati. Tako će bolje proklijati.

Najbolje ju je sijati na tanjuriću  ili u manjoj, plićoj lončanici. Možete je staviti i na sloj vate, što je prilično praktično, jer vata upije višak tekućine.

U posudu u kojoj ćete držati pšenicu, stavite malo zemlje i pšenicu rasporedite po površini. Zatim je prekrijte još jednim slojem zemlje.

Zalijte je umjereno i postavite na toplo, ali svijetlo mjesto. Najbolje ju je staviti pored prozora. Pazite da mjesto gdje je držite ne bude previše blizu grijanja, jer bi se pšenica mogla posušiti.

Pšenicu zalijevajte svaki dan i pratite njen napredak. Vrlo je važno ne pretjerati, kako ne bi zrnje plutalo na vodi. Dovoljno je zaliti je ravnomjerno, sa žlicom obične odstajale vode.

Kad pšenica dovoljno naraste, možete je urediti kako bi izgledala lijepo pod borom ili na blagdanskom stolu. Odrežite vrhove kako bi bili jednaki, a jedan od običaja je i vezanje ukrasne vrpce trobojnice oko pšenice. naravno, ne prečvrsto, tek toliko da se vrpca drži.

Nakon Božića ne bacajte pšenicu već njome nahranite ptičice.

Božićnu pšenicu i brašno za fine božićne kolače možete pronaći u našem mlinu.

I, na kraju, od srca svim Lucijama želimo sretan imendan!

  

FINOGA KRUHA I KOLAČA
PA I POKOJA KAŠA,

NAJBOLŠE ZIDU Z DRNJANSKOGA BRAŠNA!

Staro koprivničko mlinarstvo

Danas smo raspoloženi za mali sat povijesti. Malo smo istraživali o stanju mlina i mlinarstva na ovom području i došli do zaključka kako ova tema nije jako zastupljena i postoji jako malo podataka. Najbolje stručne radove na temu mlinarstva Podavine objavili su dr. Leander Brozović, Prof. dr. Mira Kolar Dimitrijević, Pof. dr. Hrvoje Petrić. U nastavku možete pročitati kolumnu Prof. dr. Hrvoja Petrić na temu koprivničkog mlinarstva koju je pisao za portal koprivnica.net.:

Još od srednjovjekovlja Koprivnica je imala relativno razvijeno mlinarstvo. Ono je bilo najrazvijenije na Koprivničkoj rijeci odnosno potoku Koprivnica. Koprivnički mlinovi se spominju na više mjesta u koprivničkim gradskim zapisnicima kao primjerice 1678. godine i kasnije.

Mlinarstvo je svoj puni razvoj ostvarilo tek od 18. stoljeća te je u drugoj polovici 19. stoljeća dobilo manufakturne oblike. Iz 1766. godine imamo spis u kojem se spominje mlinarstvo u gradu, a 1775. godine Varaždinsko vojno zapovjedništvo iz Bjelovara opomenulo je Gradski magistrat da se pridržava u vezi Stojanova mlina odredbi Hrvatskog kraljevskog vijeća. Također se spominje kao vlasnik jednog koprivničkog mlina Ivan Simanović 1790. godine, a 1805. godine spominje se navala vode na mlin nasljednika Komisaja, koji je tom prigodom bio oštećen, a zbog navale vode bile su ugrožene livade građana i stanovnika okolice. Gradski magistrat je posjedovao posebni gradski mlin na potoku Koprivnici, kojeg je davao u zakup. U popisu poreznih obveznika spominje se 1846. godine pet mlinara u gradu: Aleksije Ivčić iz Ulice Ciglenice te Juraj Cmrk, Ludovik Šiketanec, Leopold Moellinger i Pavao Dobrović iz Špoljarske ulice, a u dokumentima ih se spominje još dvadesetak.

U razvoju koprivničkog mlinarstva značajne promjene zbile su se polovicom 19. stoljeća, kada 1847. godine jedan od mlinova na potoku Koprivnici kupuju Ivan Đurkan i žena mu Rozalija Sinjerec iz Legrada, te Mihael Lesjak i žena mu Ana Kanoti iz Koprivnice. Oni su za mlin i "zemlju pri mlinu i na Cinderijanskom" platili 1100 forinti.

Poduzetnik Ivan Đurkan odmah je započeo sa značajnom nadogradnjom postojećih mlinskih zgrada, a uskoro se odlučuje vodeni pogon nadopuniti parnim. To je bilo 1858. godine. Taj je mlin svakako jedan od najstarijih parnih mlinova na području sjeverne Hrvatske, jer je varaždinski osnovan tek dvije godine kasnije. Važnost otvaranja koprivničkog paromlina zabilježile su i zagrebačke "Narodne novine", a novi paromlin je bio rezultat unapređenja ratarske proizvodnje u Podravini u to doba, a njegovo osnivanje imalo je značajan utjecaj na jačanje gradskih centralnih funkcija Koprivnice. Uz to valja spomenuti i činjenicu da je ovo najstarija primjena parnog stroja na širem prostoru sjeverozapadne Hrvatske. Time je prva industrijska revolucija na velika vrata ušla preko Koprivnice na širi prostor.

Preuzeto sa:

http://www.koprivnica.net/kolumne/52-kolumna-hrvoje-petric/6854-kolumna-crtice-iz-povijesti--staro-koprivniko-mlinarstvo